Dušo
moja, nisi pjesnikinja od visina
koja
doživljava cvrkut ptica
i
ne osvaja te sasvim zov širina
od
kojih te hvata sveta drhtavica.
Dušo
moja, zatvorena sva u sebi,
ti
si putnik dalekih dubina
u
toj nasušnoj ti potrebi
gdje
te zove sva nutrina
u
kojoj se rađa kušnja zrela,
stečevina
što je moraš ti iskusiti
kao
neka dobro usmjerena strijela
što
je svaka duša mora još izbrusiti.
Ne
bih rado da se nekom recitiraš
jer
ti, dušo, imaš svoje platno
i
svoj predložak po kojem sviraš;
pjevanje
je za te klasje plodno, zlatno
što
osluškuje se tihom vjerom,
a
ne jakim razglasima
koji
ravnaju se neizmjerom
što
ga samo Bog tvoj ima.
Ako
dogodi se da poletiš,
to
je samo radi poniranja
kojim
se ti sva posvetiš;
tim
su jača tvoja prodiranja
u
kojima pratiš Duha Sveta,
Duha
jaka što te u nutrine zove,
Duha
veća i od svemira, i svijeta,
Duha
tajnija od zemlje ove.
01.06.2019.
14:45
No comments:
Post a Comment
just do it