Zatvorenik
bijah gruba entiteta,
progonjena
slatkim sjajem demonica
koje
grabile su s mog mentaliteta
razloge
za provođenje svojih dokolica
tik
do mene i na mojoj koži.
Slušala
sam melodije zagubljene
čiji
zvuk se još u meni množi,
u
koje su moje ruke zaljubljene
kao
da ta ljubav nikad neće proći,
a
znam dobro da bi mogle još i cvasti
kad
bih znala odakle će zvuci doći
što
sam navikla ih na brzinu krasti
jer
od nas još uvijek, kako mnijem,
prijateljstvo
nastalo bi krasno
rad'
kojega i nad sobom bdijem,
i
nad zvukom koji bliješti jasno.
I
da nisam još toliko zbunjena
od
ta poniranja, sve u tuđe dvore,
možda
otišla bih pokunjena,
ali
sad još uvijek ti me zvuci more,
još
me uvijek oni crni dani zovu
da
istražim sve lucide intervalle
što
su nadišle svu stvarnost ovu
kao
da su me oduvijek čekale i znale.
13.06.2019.
18:55
No comments:
Post a Comment
just do it