Thursday, June 13, 2019

Svijetli trenutci



Zatvorenik bijah gruba entiteta,
progonjena slatkim sjajem demonica
koje grabile su s mog mentaliteta
razloge za provođenje svojih dokolica


tik do mene i na mojoj koži.
Slušala sam melodije zagubljene
čiji zvuk se još u meni množi,
u koje su moje ruke zaljubljene


kao da ta ljubav nikad neće proći,
a znam dobro da bi mogle još i cvasti
kad bih znala odakle će zvuci doći
što sam navikla ih na brzinu krasti


jer od nas još uvijek, kako mnijem,
prijateljstvo nastalo bi krasno
rad' kojega i nad sobom bdijem,
i nad zvukom koji bliješti jasno.


I da nisam još toliko zbunjena
od ta poniranja, sve u tuđe dvore,
možda otišla bih pokunjena,
ali sad još uvijek ti me zvuci more,


još me uvijek oni crni dani zovu
da istražim sve lucide intervalle
što su nadišle svu stvarnost ovu
kao da su me oduvijek čekale i znale.
13.06.2019. 18:55

No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts