Iza Božjeg lica

Provlačim se kao uljez

kroz te dane i široke brazde,

a sve pored mene prođe

kao da sam samo jedan urez,

kao da sam sluškinja bez gazde

i nikada mi nevolja ne dođe,

a da s njom ne putuje i Bog.

Takva je sloboda vjerska,

takva mi je baština i kob

usred svijeta, sred košmara tog

gdje se širi ta zemaljska jama zvjerska

u kojoj sam dragovoljni rob

jer je slatko Bogu istome poslužiti

kao oružje za Posljednji sud,

kao barometar duša, njihovih stanja.

Nisam znala da ćeš dane mi produžiti,

i da ćeš me počastiti, stići mi u grud,

obasipati Duhom presveta Ti znanja.

Tu sam da kroz Tebe gledam, da ih vidim;

tu sam da osluškujem sve kao dijete

koje uči o simbolima i sriče;

i da se zaljubim ili zastidim,

da se oduševim od siline svete

kao nevoljnica koja k Tebi viče.

Ovo nije samo moja želja, moji vapaji i htijenja,

ovo nije čak ni vrijeme umiranja

što ga svakodnevno duša iščekuje

već je život što se neprekidno mijenja,

od rasipanja plodova do ubiranja;

to je Riječ Ti koja u meni odjekuje.

Sve izgleda da sam ja u Tebi, a u meni Ti,

Kriste, Riječi Boga moga kojemu se klanjam,

koji me odabra, oblikuje Duhom

i da ćeš se sa mnom uvijek preobraziti

kada pjevam, hodim svijetom ili sanjam,

kada ispijam Ti Vina i hranim se Kruhom.

Ti ćeš sa mnom biti i kad mene nema,

kad mi svijest odleti daleko od svijeta,

vjeran svome prvotnome izabranju,

najvjerniji Bože koji stan priprema

mojoj duši koja ne zna granice svog leta,

tako vjeran meni u toj ljubavi i pouzdanju.

09.06.2019. 16:32