Zasluge i dugovi

Možda nismo znali
kako je to biti sam bez ikoga
tko bi darovao nešto svoje.
Mi smo život ukrali,
a da nismo svjesni toga;
nas tu samo naše želje poje.

Čime da se oplemenimo
kad bez ičega kanimo otići?
Samo nam iskustvo vrijedi,
makar zaboravni se bremenimo,
samo ćemo doživljajem stići
na sve ono što nam slijedi.

Ako dostignemo neke vrhe,
moramo li se odmarati
kada uvijek ima i još dalje?
Daleko je još do krajnje svrhe!
Uvijek valja sve rasparati
jer nas ovaj život naprijed šalje

potpuno neopterećene
i bez zaostalih suda.
Sada zasigurno znamo više,
ruke nam posvećene
da nam stopa ne krivuda,
da nam duša lakše diše.

Valja nama odbaciti
zasluge i sva iskustva,
valja nama iz početka.
Valja nam se potlačiti
radi duhovnog prisustva
jer još nema nam svršetka.

Pravedna nam potraga 
jest uzaludno izgubljenje;
bespomoćni ostajemo.
I bez ljudi, bez života draga,
imali smo samo povjerenje,
a sad naviku da dajemo.

Sve što znamo, sve što jesmo sada
samo privremeno jeste trag
kojim putujemo, kojim služimo;
to je jedina nam nada,
prekoračiti taj prag 
da se opet sebi samima zadužimo.
‎srijeda, ‎8. ‎studenog ‎2017. 06:01:10