Nebesima se osmjehujem,
od svoje jutarnje topline
poprimaju zelenkastu boju.
Kišica zemljom odjekuje
predivne proljetne punine,
a vrapci svejedno poju.
Tko zna kako oni vide
svjež i prohladan čas,
cvrkut se njihov ori.
Po oluku kapljice bride,
vreve se ne čuje glas,
a tramvaj romori.
Proljetno nebo zalazi
u moju sobu i stan,
prozor široko zjapi.
Golubica mjesta traži
da stane u dan radostan,
a zima polako hlapi.
11.03.2016. 06:40
No comments:
Post a Comment
just do it