Ako Te konačno vidim uskrsnuloga,
nije li to kraj ove zemlje koja pati?
Znači li to da je život njen i život Boga
jedan isti život kad se nenadano vrati?
Znači li to da su muke ovog svijeta
predodređene samo onom koji k raju hodi,
da su srca koja bježe s pakla kleta
uskraćena za taj pristup što ih oslobodi
jer koji Te u ovom našem paklu ima,
taj Te lako slijedi k vječnoj livadi
dok je onaj što se iluzija prima
ostao na muci kada nema traga nadi?
Nije li na zemlji ispit za sve nas?
Nije li to kušnja, ravna Tvojoj patnji?
Tko još može reći da ne želi spas
kada propada mu izvor zlatni,
kad stradava čak i onaj tiranin
koji se je zaklonio prevelika jada
i kad sreće ima samo skromni getanin
što se muči usred progona i glada?
Ti apsurdi! Tko ne bježi, taj se spasi
makar zna da neće vidjeti oslobođenje.
Ovaj život nije zato da se još ukrasi
već je zato da se gine, trpi, tuguje i vene.
Tamo gdje je ono najgore, tamo treba ići.
Ovaj svijet već silom u ponore pada.
Tko je sretan, mora k muci stići
da pronađe mjesto gdje si i Ti sada.
30.03.2016. 06:26
No comments:
Post a Comment
just do it