Na tvoje sandale
spušta se tkanje od čipke,
a stope ti male,
kosti kao šipke;
nosiš veliko dijete u naručju,
pobožno gleda koga to pozdravlja
narod sa cvijećm u stručju,
kome se osmijeh tvoj suzni javlja.
Koliko nade u izazu lica!
Povjerenje bezgranično
odašilje poput živih ptica
kao da srlja panično
bilo kamo, samo izvan bijede.
No, zjenica oka svima je ista;
svakome tužne uspomene blijede
jer svi zajedno slave Isusa Krista.
Pod Njegovim sandalama
trunje od palmi osta
i trunje od raznih jarama,
od silnih godina žeđi i posta.
Laganim hodom u slavi kroči,
na dvore stupa, a pred Njim đavao
koji kao da ne vidi sve te oči.
Umjesto palmi baca Mu čavao.
I ta velika Božja djeca
odlaze opet u svoje nade.
Oči im traže, koljeno kleca,
Isusa zovu i tamjan Mu kade.
15.03.2016. 23:40
No comments:
Post a Comment
just do it