Hladna kiša predstoji mi kao blagodat,
pokušat ću shvatiti to kao neko moranje.
Blagoslovljen dan kada prestao je rat,
tada je zaživjelo ovo svakidašnje kolanje.
Blagoslovljen bio onaj raskinuti oblak
zbog kojega pržilo je kasno popodne.
Tada već se znalo kako doći će mrak
samo da bi olakšalo. Grane plodne
napile se sve svježine s nekim opuštanjem.
Znam, dolazi blagi stres i šok,
čovjek iznova doživi želju za pucanjem,
ali nikada to nije na dugi rok.
Kada gori, kad već svaka jota skromno izgara,
zaboravi se da to treba ipak jednom stati,
a kad prekinu se lanci ili tamna omara,
nakon stresa, norma se konačno vrati.
Hladna kiša potrebna je opeklinama,
potrebna je meni za povratak u bitnost,
tek toliko da se odmaknem sparinama.
Ovdje s ratom prestaje mi sličnost.
Nadam se kao neko dijete gladno
da će dobro doći izobilje mi slatkiša.
Nadam se da neće dugo biti hladno,
ovo će biti samo obična kiša.
03.03.2016. 01:37
No comments:
Post a Comment
just do it