Na vratima novih obećanja,
na poljanama Jerihonskim
gdje nestala je nebeska mana,
nahrani me zrnjem iskonskim,
dade mi beskvasnu pogaču
kakvu mi srce okusilo nije
i odstrani od mene lomaču
da me od sada ljubav grije.
Iziđoh mlada iz pustinje,
svježa zbog opravdanja;
vidjeh klasja gustinje,
plodnu zemlju iz sanja
po kojoj ne briju oluje
nego samo molitve ruše
zidine kojima struje
i oklope moje duše.
Što moje oči vidjele nisu
i moje uho nikad ne ču,
sada nađoh na klisu
što pokloni se tu,
preda mnom, pod stopama
kojima novom zemljom gazim.
Ropstvo me više ne slama,
slobodnim putem prolazim,
a pustinja ostaje iza mene,
ljubav mi jedino poštenje.
Ljubav mi otkloni sjene
da slavim Tvoje oproštenje.
06.03.2016. 08:08
No comments:
Post a Comment
just do it