Nema te u zaspalim šumarcima,
danas si izprosio prebajna sjećanja,
postavio mi činjenice na moj stol.
Nema te u jakim žmarcima,
zapisujem samo ciljana lutanja
kada si skidao s mene mutež i bol.
Između obaveza hodim po dnevnicima,
nema te tamo, svi su izgorjeli,
a pepeo se miješa sa svježim mlijekom.
Nosim žive ljude u srčanim spremnicima
koji su mi zaista sasvim ogoljeli
i, sva takva, gledam za strehom
što se izvija u smjeru sjeverozapada
gdje odlazeći misionari drže raspela,
od kroka do kroka, od postaje do postaje.
Opet je proljeće, opet sam mlada,
za žive ljude u mom srcu zapela.
Tamo si ti, tamo i tvoje raspelo ostaje.
10.03.2016. 10:50
No comments:
Post a Comment
just do it