Kako mi zima po ramenima sve više teče,
tako se ja sve jače u kaput omatam;
i oblaci zemlju sve više gnječe, i zrak peče.
Fijuče okno, zastava stara životom lamata.
Hej, gdje su dani kada je pržilo kao ražanj,
gdje li su uvale sunčane i plave lagune;
gdje nestade krvotočna gospodska ladanj?
Hladan grad samo što ne istrune
od bezazlenih promjena temperature.
Sav se uskovitlao kao da nestaje, ulice prazne
kazuju znakove vremena kao ure;
po duši mi lete uspomene razne.
Zaboravljam što želim reći, kriva je klima,
u kaputu sjedim, stiščem se pokraj dna
i ćutim samo da mi je dojadila zima.
Nikako da se prenem oda sna.
Kao vjetar misli mi lete kojekuda
dok stara kazaljka klimavo vrluda.
08.03.2016. 22:35
No comments:
Post a Comment
just do it