Riječi

Na mojoj pameti  su tvorevine

koje nisu nikad sasvim dovršene,

a ima ih puno kao piljevine;

to su misli koje nisu dorečene.

Te su tvari ponajviše slutnje,

osjećaji razni i mnogi dojmovi

koji zaziru od svake pomutnje;

to su nerođeni pojmovi.

Moja duša čuva sve što ima,

sve što prošla je još od začeća,

i posprema to u riječima;

ona riznica je ponajveća.

Nema puno naziva za sve te stvari,

ja ih malo naučim iz Biblije;

tamo čujem kako Bog za mene mari,

kako neprekidno ovdje bdije

pa sve vidi moje srce što je razum

iz kojega rađa se artikulacija;

to je osjećaj i slutnja, to je um,

to je ljudska riječ i svačija.

Tad se raščišćava svaka zbrka,

govor duša mora uvijek znati

da joj ne bi stvarala se strka

kad osjeća, kada živi i kad pati.

To je stvaranje u svojoj biti,

zbog toga sam živa duša izabrana

tamo gdje se stvaraju iz ničega niti;

zbog toga je ljubav izatkana.

18.09.2016. 06:30