Kišni prah caruje na trepavici,
zavjesa zbog koje čekala sam tu, na pragu,
sada spušta se po meni, skitnici
što je teško dočekala ovu kišu blagu.
Možda morala bih otići još dalje,
tamo negdje gdje ću naći živo biće
što bi bilo odjeveno u te kišne halje
i koje bi kišu imalo za piće.
Mokre iglice u krošnji borova i jela
tako spremno njišu se i povijaju;
mogla sam i pokisnuti da sam htjela,
da sam stala gdje se jele zbijaju.
Oblačna li neba, čitav dan će vladati mrak,
tako potreban u mojim osunčanim zjenama
jer ne može na suncu preživjeti svak
i zbog toga što mi dosta skrivanja u sjenama.
Žuborenje potoka u oluku, kakav preporod,
kakva slatka promjena na bolje;
vjetar brije i kroz moje okno slavi hod,
ja sam već za rana dobre volje.
17.09.2016. 07:05
No comments:
Post a Comment
just do it