Gdje su dani obećanja, gdje je snaga
bez koje mi nema ostvarenja;
zar ću poginuti od nemila do nedraga,
zar ću umrijeti bez starenja?
Ja sad sanjam intenzivne snove,
ja ih mijenjam za malo plodnosti
i ne trebam neke crte nove,
niti bajke svrsishodnosti.
Sve Te teže tražim, nailazim na brane
od kojih mi slabo i padam u nesvijest.
Kad iziđem s one druge strane,
neću možda niti znati za Radosnu vijest.
Spašeni kradljivci, zločinačke žene
gledat će me kao gubitnicu
jer već sada meni memorija vene;
vodit će me kao lijenu skitnicu.
Ti od mene želiš ono najdraže,
senilna ću doći pod Tvoje skute
jer sam pustila sve one koji traže,
jer sam raščistila svoje pozive i pute.
Uvijek mislim svega sam se odrekla
radi ljubavi mi, radi svete stvari,
a sad neću pamtiti ni što sam rekla,
nit ću znati kad mi sve podariš.
Zato sada ispjevat ću hvalbenice,
nek mi bude zadnje i nek budu prve
ove molbe svjesne kao rečenice
što mi sad još uvijek po pameti vrve.
Zapisat ću Te u nečije klijetke
jer ne mogu Te zaboraviti
i da podsjeća me na velike svetke,
da mi je u Tebi boraviti.
11.09.2016. 07:54
No comments:
Post a Comment
just do it