Već prolazi obličje ovoga svijeta,
ja sam samo zašla reći što je jad.
Ništa nemam, samo vatru ispod peta,
samo grijehe što bilježe pad.
Zar to nije smiješno, oteli su sve,
potom ponudili samo jedno pravo:
da se među lošima još gori izabere
i da kliče mu se “bravo, bravo!”.
Otkrili su karte, misle da smo nemoralni
kao što su oni, izgubljene ovce.
Našim kruhom gađaju se kao vuci jalni,
još su vrbovali sebi mnoge lovce,
naoružali se kao da su ugroženi.
Sav taj cirkus moram sada konzumirati,
grijesi su mi naglo umnoženi,
načičkana njima ne mogu ni umirati.
Poslušno ću zaokružiti mu ime,
sretna što sam sama bezimena
koja dugo gleda sve te krime.
Potom vratit ću se označena
kraljevstvu nebeskom da me Ti odriješiš.
Skini s mene svu tu kožu blatnu,
želim čuti kad me svu utješiš
da sam izabrala ogrlicu zlatnu
kao poslušan Ti, ali čist i sretan rob.
Svi ti robovlasnici su djeca zla
i još nisu navršili zrelu dob;
jedini si, Kriste, koji sve to zna.
07.09.2016. 09:11
No comments:
Post a Comment
just do it