Život prolazi, život se mijenja,
a tvoje se ruke za uvijek sklopiše
kao krila galeba na vrhu stijenja,
kao zalazak sunca što vjetar ga njiše.
I dok pjevam istom životu tom
koji se u meni odbija ugasiti,
promatram sunčanih zraka slom,
a nova će jutra to sunce spasiti.
Ponovni izlazak sunca dokazuje
da život je vječan za sve nas,
a sjećanje živo meni pokazuje
da molitve moje tebi su spas
i što više odmiču noći i dani,
bolje te pamtim, više te znam;
danas si ovdje više nego lani.
Čovjek u nebu nije nikada sam,
zemljani i nebesnici zajedno stoje
u duši mojoj, u sjećanju mom
kao da anđeli molitve broje,
kao da isti imamo dom.
Bez tvoje ljubavi ne bi nas bilo,
bez moga sjećanja, bili bi sami;
tako je ugodno Božansko krilo,
tako su sjajne zvijezde u tami.
Susret neba i zemlje granice nema,
duh je naš jači od prirodne mijene;
znam da mi Bog stan moj priprema,
znam da me pamtiš i moliš za mene.
Onaj tvoj duh u istom je stanu
kao i moja molitva, kao moj duh;
ovisi samo o zemaljskome danu
kako ću dijeliti Božanski Kruh.
Pošalji mi, Kriste, snagu za dan,
pošalji mi noć za susrete ove.
Pokaži mi život, i javu, i san,
dodaj mi Duha za molitve nove.
26.08.2016. 08:02
No comments:
Post a Comment
just do it