Tračak mira

Često čujem da si tu

kao rana sveta, otvorena

koja gleda Golgotu.

Prečista si stvorena,

crnom bakljom nepovrijeđena,

ali ipak srce ti krvari.

Kao kaplja krvi, vodom razrijeđena,

stojiš posred stvari

da bi odvela me van.

A ja ne idem jer je težak

povratak u san

kad se jednom digne vjeđak.

Sve se bojim da umišljam,

sve od silne želje, nevjerice,

kraj zamišljam

kao laku, brzu smrtcu zvjerice.

Predivna si, majko utješna,

tvoje srce za mnom vene.

Ti ne gledaš moga puta grešna,

moja duša nema cijene.

Tvoj me blagoslov porodio

baš ovakva da ti budem kći,

a tvoj Sin me je pohodio

tamo gdje mi duša vri

i baš tamo gdje je najteže.

Tko bi znao da ćeš pronaći me tako

gdje sve riječi se uvriježe

koje silaze mi nježno, lako,

padaju na tjeme kao pahulje

da bi blagi melem bile,

da bi nastale na meni vrulje

koje su se zatvorile

jer ja želim te previše

pa se žurim napajati

sve što tvoja mudrost riše

i počinjem nabrajati.

Samo jedno potrebno je sada,

ljubiti te sličnom snagom

da mi tračak mira vlada

kada kročiš mojim pragom.

13.08.2016.  21:35