Krila domovine

Kleca narod, klečim, Bože, i ja sad pred Tobom,

godinama klečimo pred svetim Oltarom

dok nas udaraju i zazivaju budalom i robom

dok nas tješiš i obnavljaš svojim darom,

a Tvoj dar je spasonosna životna snaga.

Klečim, strah me da ne puknem kao bomba,

zatvaram se iza Tvoga sveta praga

dok mi jad se slaže u obliku tromba.

Nikad nisi bio, Isuse, za pobunu i nasilje

već za milosrđe i strpljenje, prošnje uporne.

Gledam kako stenje ovo podjarmljeno žilje,

usne su mu otvrdnule, izgledaju umorne.

Nikad nisi dao, Milostivi, da Te gaze.

Tvoje su riječi one života vječnoga,

ovdje svi na Tvoja uslišanja budno paze,

čine istinu, pravicu, ljube Tebe, Boga.

Klečim, jedini Bože, pred Tvojim trpljenjem,

iz pete mi već dugo struji prema čelu

ona vatra što me puni božanskim strpljenjem

koje izvire na mojim riječima i djelu.

Praštaj, srce, praštaj, ne znaju što čine,

ali milosrđe nekad postaje i privola

za sve zvijeri, za sotonu da još jače zine;

držim Te za riječ, a za rogove vola.

Sve je češće pred Oltarom ovo srce golo,

tu je zadnja rupa moga slobodnoga daha,

više nemam kamo, posvuda se igra kolo;

svi smo svjesni ova neminovna kraha.

Ne razaznajem ni ona jedna pravedna

radi kojega bi, Bože, spasio i Sodomu;

i već bježe čak i mlada djeca čedna,

već okreću leđa vlastitome domu.

Blagoslovi ovaj narod krvlju mladom,

Tvojoj desnici ja sada svoju dajem.

Svi se drže Tvojih zapovijedi svojim jadom,

klečala sam, slušala i sada ustajem.

Ako neće Lažac milom, silom hoće,

skinuti se s ova područja sveta.

Moje oružje su Tvoji plodovi i voće

protiv služinčadi pakla kleta.

Kad se dignem i pogledam iza leđa,

Ti me guraj, Duše Sveti, legije postaviti.

Daj mi vjetar Božji, vjetar mojih pređa;

ako hoćeš, Ti me možeš ozdraviti.

Neće više pričati mi bajke kuga bijedna

što je čitavu domovinu izrovala,

njena besjeda ni lipe nije vrijedna.

Domovina sada vjetar je potkovala.

19.08.2016. 01:05