Gospodin je Pastir moj

Nekako sad ne mislim na odlazak

makar znam da sam Ti na vratima,

makar si mi oprao moj obrazak,

dao da se oprostim sa svatima

kojima sam okrenula leđa

jer Te moram sasvim dobro čuti,

našla mjesto pokraj pređa

kojima također ne idu moji puti.

Zvao si me u svoju blizinu

gdje sam iskušala svoje vrijeme,

gdje sam s Tobom prešla veliku nizinu,

ali nisam posijala Tvoje sjeme

jer sam morala ga svojoj duši sabirati.

Velikim promjenama ovoga svijeta

čovjek samo mora svoju dušu dati,

a sve ostalo učini Tvoja ljubav sveta.

Zato sunce meni mozak prži,

zato ranjene su moje bose stope

i dah mi se jedva na srcu drži;

zato se u molitvi sve nevolje potope

da me Ti izvedeš uslišanjem,

prstom svojim da me tu dovedeš

gdje se nalazim pred zdanjem

što ga čitavog od ljubavi ispredeš

i gdje samo moja ljubav ima snagu

prihvatiti sve što od Tebe mi stiže.

Dao si mi da si vidim smrtcu blagu

pa me ostavio sretnu puno bliže

nego što bih stigla svojim trudom.

Molitva od ljubavi se samo stvara

i vodi me Tvojim sprudom

gdje od Tebe primam ono malo žara

što mi je nedostajalo da Ti stignem

u te sjajne dvore čiste predanosti,

da se uskim vratima Ti prignem

i napustim brige svoje neznatnosti.

Duša sama Tebe hvali, Tebe moli,

više ne daš srcu bilo što da zdvaja;

od ta mojeg pohoda ništa sad ne boli

iako sam bila već na rubu svoga kraja.

04.08.2016.  03:20