Zemlja snova

Noćas grad je sav u tami,

danas još se malo tuguje za srećom

koja nestala je kao svibanj davni.

U tišini, čujem, samo čami

ona želja za pohvalom većom

jer nam tlačitelji nisu ravni,

zbog toga i jesu dušmani svi silni

jer su se udružili od straha

da razlome što se razbiti ne može.

Zbog toga i jesu na nas kivni

jer smo nositelji jednog daha

s kojime stradavamo, naš Bože.

Hrabri, časni ratnici igrači

sve su svoje pokazali sred dana,

izginuše skupa pa im još je krivo.

Nisu htjeli biti jači,

nisu željeli bez časti steći rana

od kojih im srce zakucalo živo.

Utakmice svijeta igre su za dušmane

dok je časna igra nepoželjna, teška

pa je mnogi vole nekad pogledati;

zaboravili su to zbog svoje mane.

Prazna pobjeda je i odrazi smješka,

veće blago suze je poredati.

Gdje ste sada, vi, humanitarci

što se hvalite svi svojim pravilima

da se mora biti miroljubiv, tolerantan?

Što vam znače vaši podli udarci?

Zar vam nitko krunu ne zaklima,

zar vam nije uspjeh degutantan?

Bolje gubiti je život nego slaviti krah,

dizati si cijenu bez kvalitete

i zaboraviti što je život časni.

Bolje suzama je okruniti zadnji uzdah

nego poučavati vlastito dijete

da se slava može kupiti i ukrasti.

Miran grad je ovaj noćas, mirno spava,

svoje snove prosule su duše svima

pa nek vidi onaj tko se nada.

Svaki san je vrijedniji nego što je java.

Moje srce obiluje sličnim snovima

pred kojima svaki dušman pada.

26.06.2016. 03:03