Poziv

Zašto je hitno obratiti se Isusu?

Čovjek ne zna do kada će živjeti.

Protok vremena je dar Božji čovjeku, vrijeme je sredstvo i alat kojime se čovjek služi i kojime upravlja jer nije točno da čovjek živi u vremenu, vjernik živi u Bogu, u bezvremenskom području.

Budući da u svom zemaljskom životu čovjek računa s vremenom kako bi odredio kada će se susresti s nekim i u koje vrijeme će dogovarati svoje sastanke s drugima, vrijeme je čovjeku neophodno kao pomoć i olakšica u životnim susretima.

Čovjek koji se odluči ići za Isusom što bolje može, dobiva novi život, dobiva darove i želi postati ono za što je već prije začeća predodredio Gospodin da će biti. Onaj tko oklijeva, taj ne može ostvariti sam sebe. Troši svoj život uzalud. Život je samo jedan i poslije zemaljskoga života čovjek više ne može popraviti u svom životu ništa. Život kojega je živio na zemlji ostaje onakvim kakav je bio do zadnjega trenutka makar se može svatko obratiti Bogu u posljednji čas. Najčešće se događa da se čovjek u Čistilištu kaje za svoj promašeni život, za svoje grijehe i greške, ali ništa promijeniti ne može, ne može se vratiti na zemlju i popravljati uništeno i propušteno.

Bog djeluje u svijetu na zemaljske ljude. Bog može potaknuti obraćenje čovjeka, ali je čovjek nezaobilazni činilac svojega obraćenja i upoznavanja samoga sebe i života, svijeta i drugih ljudi. Što bolje čovjek upozna sebe, to ga bolje poznaje i Gospodin koji ga strpljivo čeka da se riješi svojih grijeha kako bi postao ono što Bog odredi za njega. Ako je daleko od Boga, u grijehu, čovjek ne ispunjava svoju svrhu za kojom u dubini duše najviše teži. Grabež i razne požude samo dokazuju da je čovjek jako željan imati ono za čim čezne, ali ne zna točno što je to pa grabi ono što mu đavao servira kao da je upravo grijeh ono što čovjek želi i za čim teži. Bog strpljivo čeka svakoga čovjeka da krene na put svetosti jer čovjek uči na greškama, razvija se i jedino tako može postati ono što želi biti i to svojom slobodnom odlukom koju Bog ne želi dirnuti jer je čovjeku dao slobodu i slobodnu volju i ne želi čovjeka nesvjesnoga okrenuti k sebi. Bog očekuje čovjeka koji će poželjeti Boga svoga za partnera, a tada čovjeka Bog obdaruje svime što mu je potrebno na njegovom putu samoostvarenja. Tada čovjek postaje bogat.

Ako je netko lijen i neodlučan, gubi dragocjeno vrijeme u kojemu je mogao puno postići na svome putu u svetost, izgraditi se i kao zreo čovjek s velikim rezultatima doći pred Boga, a biti koristan za čovječanstvo. U tome je poanta, čovjek pomaže drugima oko sebe, pomaže mnogima da se obrate i postanu također zreli u svetosti, u ispunjavanju svog poziva, u ostvarenju samoga sebe. Kad čovjek upozna sam sebe, i Bog ga upoznaje.

Jasno je da bi u takvom idealnom slučaju bilo sve manje i manje ratova, gladi i nevolja na svijetu. Čovjek veli da Bog dopušta ratove, ali ratove dopušta zapravo čovjek koji je pred Bogom neodlučan i lijeno se prepušta ispraznosti koja proizvodi grijeh i ratove. Što prije odlučiš ići za Isusom koji te čeka vječno i strpljivo, manje će ljudi ratovati, prije će doći mir na zemlju.

Kada čovjek shvati da nema vremena i da ne živi u vremenu nego da mu je vrijeme na raspolaganju kao dragocjeni alat i sredstvo za samoostvarenje i za ostvarenje njegove težnje da upozna sebe i pronađe svoj pravi poziv, tada čovjek neće gubiti vrijeme uzalud, niti jednu minutu svojega vremena na zemlji.

Bog će zaustaviti ratove, ali ne zna kada će to biti, ne zna kada će se ljudi sjetiti svoga životnog poziva. Bog želi čovjeka partnera, slobodnog i svetog čovjeka jer sve drugo Bog već ima. 10.06.2016. 02:01

Psalam 119,37

37 Odvrati moje oči da ne vide ništavost, život mi čuvaj na putu svojemu!