Onog trena kada Tvoje ime izgovorim,
sve mi jasno, sve mi sjajno;
znam da ljubit ću Te dok se ne umorim
makar grijeh me zove tajno.
Baš kada sam poželjela
da mi želje sve posvetiš,
vidim da sam lude gljive jela
i da nikada ne prijetiš
nego ja sam ta i moja savjest
koja podsjeća me da ja želja nemam.
Istog časa čujem obavijest
da je bolje da se ne opremam
ni za dane blagostanja,
ni za ispunjenje pravednosti;
greška moja tad je manja,
a ja bliže stižem onoj čednosti
zbog koje sam zadobila Tebe:
nisam ona koja služila bi
težnjama zbog kojih srce zebe,
koja domovinu dužila bi
već ja sluškinja sam bijedna
kao grijeh što svijetom hodi.
Ne postoji pravda niti jedna,
samo smrt me oslobodi,
samo žrtva koja sve od sebe daje
netko drugi da se časti.
Ona za čast nit ne haje,
ona samo želi pasti
u naručje što pravdom gori:
to je, Kriste, Tvoja milost
koja pravdom progovori
kada domovini dođe post.
Neću slavu nego drži moje sjeme,
podaj domovini ploda moga.
Kada prođe moje vrijeme,
nek ostane domovina za Te, Boga.
11.06.2016. 05:38
No comments:
Post a Comment
just do it