Sunday, June 19, 2016

Kad se ruke slome


Nisam Te zaslužila, Blago moje,
da mi daruješ bez kraja i u izobilju,
nisam nagradu ni sposobna prihvatiti.
Beskorisni sluga ja sam želje Tvoje,
primam dar što počiva u Tvome milju
pokornički kao da ćeš me pozlatiti

bez malo moga truda, ljubavi i znanja.
Još mi anđeo Tvoj progovara
da sam bila uvijek vrijedna toga dara,
da sam bila dio najsmjelijih sanja,
da sam revnovala za oluja i omara
jer mi duša sve pohvale Ti stvara.

Osjećam se kao da sam u odaje Ti stigla
u kojima mi smo zauvijek ortaci
kao nerazdvojna braća što se grle.
Ja sam k Tebi svoje molitve pridigla
kad sam bila i na nebu i na tlaci;
pustio si moje ruke da Ti hrle,

a Ti si me tada prepoznao kao svoju.
Sva je moja zasluga u tome.
Samo jauk, samo jedna želja, uzdah
kojime Te molim za pokoru moju
i tad već se moje ruke slome,
sve od jada što sam sitan prah.

Vapaj svega moga pouzdanja,
sasvim sitno zrno prave vjere
da si Bog i Svjetlo nad svjetlima
doveli su mene do najviših znanja.
Sve mi grijehe molitva opere,
jer u prošnji mojoj najviše Te ima.
19.06.2016. 08:56





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts