"Propast ćete"

O proroku Joni i obraćenju stanovništva velikoga grada Ninive potrebno je znati jer Isus veli da nam je Jona jedini dokaz i znak kojega se imamo držati.

Petru veli da je potomak Jone proroka, nazva ga “sine Jonin” pa smo stoga svi pod Petrom potomci Jonini i kao proroci za svijet smo jedini znak Boga živoga među nama.

Jonin posao je bio da ode u velegrad Ninivu (koji podsjeća na Sodomu i Gomoru) i da svima tamo razglasi da će svi propasti. Eto što činimo mi koji slijedimo Krista kojega slijedi Petar kojega pak i mi slušamo. Sin Jonin, Petar reče i prizna Isusu da je On Mesija, Sin Boga već tada kad nitko nije imao snage priljubiti se uz Gospodina koji dođe u narod. Toliko je malo šanse da se ljudi obrate Bogu svome i Stvoritelju i Petar zaista bijaše određen u tom paklenom svijetu kojega činimo svi mi, određen u milosti Boga Oca na nebesima.

Možemo vidjeti puno znakova da je Bog među nama, ali ne želimo i ranjeni smo grijesima. Samo onaj čovjek koji ne pobjegne od naroda koji je sav pripadnik kneževstva ovoga svijeta, koji ne pobjegne uz Božju pomoć kao što je uspio pobjeći Abrahamov nećak Lot iz Sodome, taj će polučiti uspjeh u otrežnjavanju puka za Boga te potaknuti ljude na obraćenje, na obrat životni, na obrat prema Svetome koji nas drži i ljubi.

Ne čujemo Boga u svojim grijesima. Isus je zamalo ogorčen kada veli narodu: “Nećete vidjeti drugoga znaka da sam ja od Boga do li znaka Jonina”, to jest, Bog je otvrdnuo naša srca i mi ćemo propasti—to je znak Jone proroka ako se ne obratimo.

Također na jednome mjestu Isus veli da ne treba ostati u gradovima u kojima svi odbacuju Boga jer takvim gradovima bit će teže u Posljednji dan nego Sodomi i Gomori koje su jedini poznati pakleni gradovi i gradovi samoga grijeha.

Jona prođe, dakle, ulicama Ninive vičući svima da se obrate, to jest obaviještavajući sve da Niniva propada za tri dana. Ninivljani, od najmanjeg stanovnika do upravitelja velegrada, povjerovaše Joni, prestraše se i pokaju se te ih Bog poštedi.

Zašto onda nije odmah smekšao naša srca? Zašto nas je pustio u grijeh i propast? Zato da bismo znali kako je to kada ne hodimo s Bogom, da ne bismo ostali u neznanju i znatiželjni za grijeh te da bismo učili i rasli pomoću grešaka jer na greškama se zaista uči biti bolji. Jona, koji je s Bogom bio blizak, također mora rasti, a to se može jedino naviještajući Boga velikoga jer pred Bogom čovjek vidi sebe jasno pa vidi i greške koje treba izbjegavati. No, Jona je ipak na neki način privilegiran u svijetu i narodu. On zna Gospodina, poslušan je i poznaje strahote grešnih gradova od kojih bježi, ali veliki je napor i napredak za Jonu proroka doći u velegrad jer grijeh se lijepi za ljude iako im je odvratan. To je tako jako izraženo kod vjernika da ćete rijetko koga naći tko bi želio otići u svijet, to su samo svećenici Petrovi. Oni imaju privilegirane svakodnevne susrete s Bogom svojim na slavljima žrtve Kristove. Ostali vjernici samo vam uspiju prozboriti da ćete propasti i onda bježe od vas pa ljudi misle da su mnogi neobrazovani i slijepi u vjeri.

Niniva se obrati. Jona je bježao kroz nedaće kad mu Bog reče neka ide u svijet velegrada, Jona počinje bježati od Božje riječi. I bijaše mu žao što se Bog smilova Ninivi. Sigurno je u boljoj poziciji od velikih grešnika, ali tada mora zračiti Radosnom viješću. I ne smije mu biti krivo što se spašavaju svi. No, sigurno je onaj vjernik koji se zove sinom Petra, to jest sinom Joninim privilegirani vjernik u kraljevstvu nebeskom.

Nitko ne obrati jednoga čovjeka, a na riječ Jone proroka Bog dade da se obrati čitav svijet.