Nebo ih ne pamti

"...napreduju oni koji zlo čine, i premda Boga iskušavaju, izvuku se!"

Mal 3,13-20a

Nebo ne pamti imena zlobnika, nisu upisana u Božju knjigu uspomena

„A evo što psalam veli o zlobnicima, o onima koje smatramo sretnima: 'Nisu takvi opaki, ne, nisu takvi! Oni su kao pljeva što je vjetar raznosi. Jer Gospodin zna put pravednih, a propast će put opakih'“, podsjetio je Papa, citirajući spomenuti psalam.

http://www.laudato.hr/Novosti/Vatikan/Nebo-ne-pamti-imena-zlobnika,-nisu-upisana-u-Bozju.aspx

Gospodine i Bože moj, opet bila sam u zemlji zvjerskoj gdje si mi pokazao podivljale vukove posvuda. Kako je naivno sjećanje na moje dvorište po kojemu sam trčkarala i bilo mi je prostrano, uvijek dovoljno prostrano, a osim mene nikoga nije bilo tamo, samo moji izmišljeni prijatelji, krpeni medvjedić, a kasnije i neke figurice. Za sve knjige bilo je uvijek još toliko mjesta. Kasnije stigoh među bolesnike, a evo me sada i sa siromasima. Moje oči bile su navikle ispitivački promatrati jer sam dugo i često šutjela, procjenjivale su izvanjsko, a u srca nisam znala gledati dok se nisam obratila pa spoznala da bi se moglo reći da sam prilično usamljena. A evo sada bježim iz one zemlje jer mi naiđe stari prijatelj kao vjeran pas koji dobro poznaje svoj rod, svoje porijeklo i svoju budućnost, naiđe da me podsjeti sve što mi je govorio, a moje oči nisu razumjele.

Sada vidim, biti sam znači biti s Tobom, čak i onda kada ti nitko ne pojasni tko si Ti koji mi pošalje davno one silne knjige i razgovore u tišini. Razgovore o pačićima, o bitku, o stripovima i o raznim “knjigama mrtvih” s istoka i s juga;

razgovore o ludama i o redanju rima, o sarkazmu i slikarstvu; razgovore o čudotvornom meskalitu i neizbježnoj starici koja proganja svojega ubojicu; razgovore o zapisima iz mrtvih domova i ratnih baraka; razgovori o škrtcima i potrazi za izgubljenim vremenom; razgovori o visokom društvu i udžbenici o savezima pionira i omladine; silne enciklopedije, rječnici i lektire, književnost, pjesništvo...

Sada se sjećam kako su me istjerivali pripovijedanjem o estetskome kada sam, sva umorna, bježala u svoje dvorište iz svijeta lutaka. One mi nisu spominjale vukove, tek nedavno Ti mi pokaza da su vjerni psi kao janjad među njima, odjeveni bez varke, bez janjećih koža kojih bi se domogli tko zna kako da bi prevarili sve oko sebe, da bi sakrili svoja divlja srca.

Sjetih se i jednoga davnog “nesretnog slučaja” kada me okriviše, a tek sada oči moje vide da su me okrivili jer ih bijaše strah, strah od tih divljih zvijeri.

Onaj moj vjerni stari prijatelj vidje da sam povezala sve što mi je govorio u jednu cjelinu, vidje konačno i opet ode za svojim poslom. A jedva sam ga slušala i nikako ga nisam razumjela sve do sada.

Samo Ti mi dade izvući živu glavu.

Kako se trudi zvijer izvršiti pomor, o, kako se trudi. Mrze vlastito, drže se u čoporu samo zato jer još nisu spoznali svoja divlja srca, nisu spoznali uopće Tebe, Gospodine. Zato psuju, ne znaju tko si.

 Nebo ne pamti imena zlobnika