Smrt je pjevajući primio

Ljudi žive i misle da su ograničena bića, da su gotovi, definirani, kratkotrajni, završeni i dovršeni te da se rasiplju kao glineni vrčevi koji ponekad ipak za dugo stoje u nekom muzeju. U takvim okolnostima nije ni malo čudno da imamo loše poglede na sve i zle misli, da smo ambiciozni, zavidni, a često se uzoholimo. Pohlepa i užitak nam je jadna utjeha jer se ne možemo pomiriti s takvom mišlju o svojoj vlastitoj dovršenosti. Čak niti filozofije o besmrtnosti nas ne mogu poticati da se radujemo životu jer te priče su obične ljudske izmišljotine i odraz ljudskih težnji za životom. Od malena učimo pomoliti se Gospodinu Bogu, a pritom gledamo okolo sebe tugu, pesimizam, depresiju i samo konačnost svega jer sve oko nas je dotrajalo i nema krajnjega smisla pa nam nema smisla niti pokušati samostalno razmišljati nego lijenih mozgova čekamo da nas netko unaprijed o svemu obavijesti. Nitko nikome ne govori o vječnom životu, ali svi smo uvjereni u vječni sud na kojemu ćemo svi biti kažnjeni.

Sve je to potajni strah, strah od smrti, tjeskoba koja kopa po duši kao mali i neugledan crv.

U takvim okvirima čak i onoga koji nam spomene vječni život držimo bezumnikom. Tko je lud za Bogom, lud je od sreće i ljubavi i vidi dalje od nosa, vidi neograničenost postojanja, vidi i razmišlja, promatra i traži nekim sedmim čulom za vjeru Boga vječnoga.

Bog je Ljubav, a ljudska ljubav se pokušava svoditi na emotivni život i na tjelesne potrebe i užitke. No, znamo dobro da čovjek ima mozak kao instrument koji radi po naredbi i upravlja emotivnim, osjećajnim i općenito duševnim i tjelesnim životom.

Žene ljube, ali ne smiju ili ne znaju propovijedati o ljubavi. Zato one svjedoče neprekidno ljubav muškarcima. Muškarci onda kažu kako je ta ljubav dobrodošla, ali nije najvažnija jer žene govore o svojim osjećajima i o duši, a muškarci znaju da je i razmišljanje jako važno pa pomisle da žene ne razmišljaju, to jest da ne upotrebljavaju mozak i zdrav razum. To je sve stoga što ne znamo za duhovni život. U ljudskome duhu postoji svijest čovjeka i uvid, postoji raspoloženje čovjeka i njegova volja, postoji savjest koja ne podliječe racionalizacijama nego je glas Boga u čovjeku. Duh upravlja dušom i tijelom. Taj duh nalazi Boga, u njemu postoji i duhovni organ za vjeru koja prožima čovjeka od glave do pete, od svake vlasi i od aure do pete i do uzemljenja, čovjekove energije i magnetskog polja. Duh upravlja svim tim elementima.

Kad bismo samo malo više vjerovali u sebe, znali bismo pronaći put u vječni život i to vrlo brzo i rano, na vrijeme. Žene, koje znaju o ljubavi, podložne su patrijarhatu kao da su zarobljene u nekoj krletki kroz čije rešetke pokušava probiti ta ljubav, ali za sada još nema većih uspjeha.

Budući da patrijarhalno čovječanstvo postoji oduvijek, nema razloga pretpostavljati da će se to u skoroj budućnosti promijeniti. Zato su duhovno iskusni i razvijeni muškarci rijetkost koja se traži i koja nema cijenu. Takvi muževi često zarana odlaze u osamu i tamo gdje nalaze istomišljenike. Ti muževi i mladići postaju svjetsko čudo, proglašavaju se svetima, čine čudesa i šire ovome društvu riječ o vječnom životu.

To je bio i Sveti Franjo Asiški, čovjek koji je u ranoj mladosti bio grešan, ambiciozan i koji je imao naobrazbu pa ga Bog duhovno pripremi za posluh svojoj riječi. Kako se Evanđelje ne uči nigdje u svijetu, tako i onaj koji naiđe na riječ od Boga, zapisanu ili čuje propovijed u Crkvi Božjoj, koja zna da je Bog taj Duh koji je i Ljubav, odmah spremno prihvati glas Neograničenoga, to jest Isusa Krista koji je sam Božja Riječ, utjelovljena u ljudskost, povijesna osoba, muškarac i Bog koji je hodao po zemlji i pojasnio Božji glas i nauk, predao se ljudima, spasio njihovu budućnost i egzistenciju smrću na križu te uskrsnuo od mrtvih.

Sveti Franjo je pjevao prirodi jer je društvo bilo i ostalo duhovno nezrelo dok je prirodu Bog savršeno organizirao; Božja riječ prolijeva se i nužno se propovijeda, makar samo i pticama ili ribama. A Franjo Asiški je svima pjevao svoje svjedočanstvo, prirodi i društvu, suncu i ljudskoj smrti.

Duhovan čovjek sije život u tegobama, ali odlazi u smrt pjevajući jer zna da žanje vječni život. 04.10.2015. 06:27