Noć je pala, kiša lako pljušti,
a ti ne znaš da u tami bdijem.
Kad se vjetar na borove stušti,
ja te u toj noći na svom srcu grijem.
Duhovi razni plutaju po cesti,
ja te zovem, ja te blagoslivljam;
ne znam kada opet ću te sresti
i po praznom listu stihovima divljam.
Nemam dara boljeg od samoće,
nemam ljepše čestitke za tebe.
Volim kad mi srce iskočiti hoće,
volim kada duša u tajanstvu zebe.
Zovem anđele na svjetlu
što mi dopire kroz sjene,
pratim neke mirise u vjetru
što prolazi sav kroz moje vene.
Kao nova radost priroda šušti,
kao nova vijest na oknu se ljulja,
a na dlanovima sok mi gusti
od svih kapi što se tuda šulja
kao da će predati mi tvoje suze,
otkucaje tvojih misli i molbenica.
Po svim borovima vapaji mi puze;
ja sam sretna kao usamljenica.
14.10.2015. 23:56
No comments:
Post a Comment
just do it