Zašto je prosječnom i donekle obrazovanom vjerniku lakše poremetiti svoj život praznovjerjem nego nekome tko je neuk? Zašto je vjera u tom srednjem sloju tako slaba?
Jer ljudi znaju nešto više, a zaista ništa ne znaju toliko dobro da bi dovršili svoje obrazovanje. Tako se događa da ljudi koji su djelomično obrazovani, a teško im se je još malo potruditi u učenju, počinju odbacivati znanost, a i dalje se drže vjernicima.
Što je takvom jednom katoliku Isus Krist? Možda samo magijska jamčevina. Sakramentalni život mu nije blizak, ali praznovjerni nadriliječnici su mu na dohvat ruke. A njima se može i platiti zdravlje pa i spasenje te se takav vjernik ne osjeća odbačenim nego dobiva neku lažnu sigurnost u svoj spas. Vjernik često doživljava vjeru kao puki osjećaj i tamo gdje mu njegovi nestalni i nestabilni osjećaji daju znakove, tamo vjernik traži svoju sigurnost i daje povjerenje. Takvome vjerniku možete reći i preporučiti da se liječi kod doktora medicine te da koristi sakramente što redovitije, to jest da koristi sakrament Pomirenja temeljito, da primi Bolesničko pomazanje i da bude redovan na misnom slavlju, ali njemu se to jednostavno ne da činiti. I dalje želi blagovati Tijelo Kristovo.
Spašava li Euharistijski Isus takva stvora? Da, dokle god je vjernik uporan u blagovanju Euharistije i dokle god se pričešćuje, ali vjernika nadriliječnici odvuku polako od realnoga Krista, Boga. Mnogi su bolesni pa ne idu na misno slavlje, a duhovno se ne pričešćuju barem nedjeljom i blagdanima. Ne traže svećenika da ih pohodi nego plaćaju nadriliječnike koji za novac nastoje odglumiti, svjesno ili ne, kako posvećuju punu pažnju predragocjenoj vjernikovoj osobi.
I eto, to je preuzetnost, sebičnost, oholost. To su grijesi na koje upozorava Isus.
Takvi vjernici također misle da mogu zaslužiti ili kupiti svoje spasenje, a to se ne može. Nikakva dobra djela, muka, trud ili novac te mnoge usluge i milostinja neće takvoga izvući iz pakla. Na kraju takav vjernik pati sve više i nastoji se ljudima prikazati kao žrtva, a voli i pretjerano vezati druge ljude za sebe. Mnogi odu u iluzije, to jest pripovijedaju o reinkarnaciji i ostalim sklepačicama poluobrazovanih mudraca. U poganskom životu imala sam prilike sresti jad i zavist takvih ljudi. Zvali smo ih polupismenjacima. Oni su značili najgoru kategoriju ljudi, bili su lošiji od znanstvenika, a još gori od neukih siromaha ili neobrazovanih seljačkih slojeva. No, pogledajte kako ti neuki znaju i prepoznaju realnog Isusa, a da nisu pročitali niti retka Biblije!
Da, Bibliju dobro zna samo 2% (slovima: dva posto) ljudi, čak mislim da su kršćani, ali pretpostavljam da je više od polovice tih ljudi koji su opredijeljeni za komunističku ideologiju ili slijede Antikrista, a ostalo su teolozi i još neki iskusni i obrazovani znanstvenici.
Oni iz srednjeg sloja ipak su dovoljno naučili čitati i pisati pa i računati da bi mogli razviti osjećaj nadmoći nad neukima koji također znaju sve molitve i platiti režije makar ne čitaju i ne pišu ili ne znaju teoriju matematike.
Svi su ti vjernici prosječno ili natprosječno inteligentni što samo pokazuje da je inteligencija samo jedan manje važan element za sretan život. Upravo inteligencija traži za sebe hranu, to jest traži obrazovanje i upornost u običnom svakodnevnom učenju i školovanju. Znam pak neke koji su stigli jako daleko u školi, do fakulteta i raznih novih i starih učilišta, ali nisu uspjeli završiti svoj stupanj obrazovanja, to jest ostali su gladni znanja i spoznaje onoga što uče pa su postali frustrirani i malovjerni, odbacuju općenito i generalno znanost kao takvu. Tu treba spomenuti da su mudrost, znanje i razum darovi Božji, darovi Duha Svetoga; uzalud čovjek ide u škole ako uči napamet, ako se zaplete u memoriranje činjenica i zanemari praktičan život, ako nije povezao u smislenu cjelinu sve što je naučio. Zato znanje može dobiti samo vjernik koji je uporan u vjeri i koji pristupi sakramentu Potvrde jer tada dobiva sedam darova Duha Svetoga (mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji) koji se čitav život razvijaju.
Mnogi vrli znanstvenici prognoziraju događaje u svemiru, a onda zaključe da nisu bili točni jer-matematiku treba znati, treba je zaista dobro znati. Nije krivnja na svemiru nego na oholim štreberima. I nije krivnja na Isusu, iako je On ponio svu krivnju čovječanstva, kada netko blaguje Njegovo Tijelo na svoju vlastitu štetu i osudu. 07.10.2015. 15:59
No comments:
Post a Comment
just do it