Ime nije važno

Krizni dani, kritična stanja,

pogurani izvanjskim i tuđim nalozima,

Kairos su iznenadni stadu.

Progoni su katolička zvanja;

tko sam ja sa svojim jadnim zalozima

da doviknem skupu mladu

kad u meni starost još prebiva?

Bit će dana predivnih i bajnih

kad se srce opušteno smiri,

premda izgleda da još sam više živa

od božanskih riječi sjajnih

iz kojih mi novo obećanje viri.

Tko sam ja sa svojim oproštenjima,

sjećanjima na poganstvo snažno,

obraćenica na pola životnih mi sati?

Meni patnja nije isto što i njima,

tolerancija zbog koje nije važno

kakva razlika je duša što ne pati.

Bacila sam u more si tijelo,

ostala bez daha što ga tražim,

gotovo sam lovina za bijele psine.

Zar da žalim što se nije htjelo,

zar da plačem, zloduhe da snažim?

Il' da slušam kako laže već kad zine?

Crna lista nije za mene domena,

tu me nije briga ni za ljubav, ni za grijehe

jer mi Bog moj daje, a svi ljudi manje.

Doziva me svjetlo, mada već sam snena,

neprekidno šalje meni nove lijehe

da obrađujem to novo nečije imanje.

Presuda je pala, primam ju bez pogovora

iako zaslužih bar obrazloženje.

Grijeh bi bio, ponijela sam, ali je prelako,

to što na križ nekom sliči odozgora.

Nije mi ni bitno to raspoloženje,

ime nemam pa da moram čuvati ga jako.

16.01.2024. 23:50