Ljubav prema neprijateljima

 

Čovjek se svaki dan promijeni zauvijek.

Ponekad sasvim malo i neprimjetno.

Ali nakon mjesec dana takvih promjena, postaje malo vidljivo čovjeku da se mijenja nepovratno.

Obraćenje je dobro kada ga Bog duši da. Vjerovanje Evanđelju, Radosnoj vijesti o Isusu Kristu.

Bog nas ljubi, ne želi da stradamo.

Bog nas ljubi prvi i nalazi nas kako bi nas pozvao na obraćenje, poslao na službu.

Mi ljubimo jer Bog ljubi prvi nas.

Ali očekuje da i mi ljubimo prvi, da ljubimo bližnjega kao samoga sebe.

Da ljubimo naročito one koji nas ne ljube.

Ako ti susjed ima zlo na sebi, provjeri to. Zlo se optužuje, ali susjeda se mora poštivati.

Ljubav ne može biti zabranjena.

Ali postoje ljubavi prema krivim stvarima, pogrešnim uvjerenjima.

Najčešće činimo početničke pogreške kad želimo ljubiti:

Ljubimo osobu koja nam nije samo susjed, nije nam neprijatelj, ali ta osoba A ne može nas ljubiti jer mi ljubimo, između ostalih bližnjih, još i osobu B. Štoviše, osoba A zahtijeva i očekuje od nas da jednostavno odbacimo osobu B kao dokaz da ljubimo tu osobu A.

Jer ljudi još nisu naučili da se ljubiti može bližnjega, susjede, ljude poštivati na sve načine, sve ljude. Zato jer su dio čovječanstva, dio naše velike obitelji, a također su u ljubavi i nadi Boga našega, braća naša i sestre naše.

No, Bog ljubi svakoga drugačije, ni više, ni manje, nego drugačije – najjače, najviše, jedinstveno. To je stoga što smo jedinstveni mi, svi mi, ljudi.

Ni čovjek ne ljubi svakoga jednako, na isti način.

Osim svega, zar se ljubav mora dokazati, ljubav među nama, ljudima?

Možda... ne možda nego sigurno mnogi mi imamo pogrešnu predodžbu o ljubavi. Da, to je sasvim evidentno.

Za Valentinovo ljudima su puna usta ljubavnih riječi.

Momak i djevojka izlaze u neku avanturu, ljubavnu avanturu, časte se, sanjaju i ljube jedno drugo.

No, sutradan kao da je čarolija nestala. Momak se sav izgubi, a djevojka ni sama ne zna gdje je.

Valentinovo je dan ljubavi.

Ali kršćanstvo je život ljubavi, svaki dan.

Kršćanstvo je ljubav u vječnosti jer drugačije nije uopće riječ o ljubavi, o poštovanju, o požrtvovnosti.

Riječ je, na žalost, često o bludu, pohlepi; požudi očiju i srca. To je ono zlo koje je potrebno osuditi, ali tako da poštujemo i momka, i djevojku.

Ljubav ima i drugačije neprijatelje: ljubomoru, nezdravu ljubomoru ili, još gore: zavist, i to neku drugačiju zavist koja nema veze s konkretnim događajima nego se sakriva u dubini neke duše koja možda nije svjesna da je zlo došlo na nju. Zavist u poslovnom smislu, zavist u općenito društvenom ili političkom smislu, zavist koja u ratu postaje mržnja itd.

Zavist se odražava na ljubavne, prijateljske i obiteljske veze.

Kada čovjek dovoljno ne poštuje kolegu ili kolegicu, svaka sreća je smetnja, i na svaku pomisao o ljubavi koja postoji među kolegama i kolegicama javlja se zavist, djelotvorna mržnja.

Netko je jednom rekao: daj čovjeku moć pa ćeš vidjeti kakav je.

Ako mrzitelj iz zavisti ima moć (a ljubavi očigledno nema dovoljno), tada dolazi do ozbiljnih nereda, nedopustivih nedjela.

Zato ratujemo. Ljubimo sve drugo, samo ne ljubav. A Bog to gleda, gleda i plače. Bog je Ljubav, daje čovjeku slobodu samostalnog odlučivanja. Bog je Istina kojoj se ništa ne može sakriti. Naročito Bog teže doživljava našu međusobnu zavist i mržnju.

Ako te Gospodin pozvao, tada se čuvaj zavisti. Ako si se krstio, ako si kršćanin, čuvaj se grijeha, to jest, nepravednog bogaćenja, prevelike moći kojoj možda nisi još dorastao (u ljubavi), čuvaj se bluda, obrati pažnju na pogrešno usmjerenu ljubav prema bogatstvu, moći ili prema upravitelju kojemu moraš biti poslušan, mada ti upravitelj ne upravlja kako valja.

Nije lako ostaviti dobar posao i postati siromah, naročito ako imaš obitelj koju uzdržavaš, puno male djece. Jer nitko te odjednom neće poznavati. Državne institucije su nemoćne, šalju ljude u Caritas, ali i tamo postoje kriteriji.

Danas je to učestala pojava, više nego nekada. Kao da se čovjek mijenja na gore. Upravitelji ti nude blagostanje u tvom zanimanju, ti utemeljiš na tome svoj život i tada te ucjenjuje svatko tko je bliži upravitelju jer, naravno, upravitelj ucjenjuje svoje ljude.

Teško je to. Lako ti presahne ono malo ljubavi ili entuzijazma koje si nekada imao. Moraš odlučiti, donositi ozbiljne poslovne odluke i odlučivati o životnim okolnostima. Tada lako žrtvuješ neke ljude kojima si ti upravitelj, izbaciš ih na ulicu, ucjenjuješ ih, prenosiš na njih krivnju za svoja nedjela. I zavidan si jer će se ti mali ljudi bolje snaći nego ti, neće zaboraviti ljubiti.

To su odluke.

To je Isusova radosna vijest.

Obrati se Bogu koji te čuva i štiti i sačuvaj si obitelj jer njima ionako nije do grijeha nego do ljubavi.

Osim toga, izgleda kao neka duhovna lijenost kada duša nije voljna potruditi se oko bližnjega, čak i u obiteljima. Tu je ljubav na velikim kušnjama. Potrebno je trpjeti članove obitelji gdje su svi svaki dan čitav dan na okupu.

Čovjek poželi samoću.

Može se duša i u samotnosti obratiti, ima toliko toga što se mora popravljati, ljubav, marljivost, budnost, prisebnost, razmatranje. To za neke ljude može biti veoma značajno i učinkovito, samoća.

Ali ne smije se čovjek naviknuti na samoću pa da nema nikoga koga bi ljubio, s kim bi dijelio suzdržavanje od grijeha i trpljenje. To Isus nije rekao nikada. Nije rekao da budemo sami zato što ne znamo ljubiti već nas šalje bližnjima, uvijek. 16.01.2024. 20:46

Ali ipak se povlačio često na osamu i molio, razgovarao s Ocem nebeskim.

»Nego, velim vama koji slušate:
Ljubite svoje neprijatelje,
dobro činite svojim mrziteljima,
28 blagoslivljajte one koji vas proklinju,
molite za one koji vas zlostavljaju.«

29 »Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. 30 Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj.«
31 »I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.«
32 »Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. 33 Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. 34 Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.«
35 »Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.«
36 »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.« Lk 6,27-36