Dočekat ću osvitaje,
ali neću znati ptica,
nova dana naziraje
što mi plode poput klica,
polegnutih zdravom tlu.
Pustoj zemlji dođe rub,
a na njemu nađoh tu
blagi stih i govor grub.
I bez opisa, slikovitosti,
ostajem što jesam,
pjesnikinja od silovitosti,
od leptira praha i od plesa
pahuljica čije tapka vrijeme.
Prekrit će me snjegovi na tren,
tada nastat će mi čvrsto sjeme,
znat će Djeva da mi tu je Sinak njen.
Uskrsnut će ova duša s njime
još i prije nego zazeleni;
to je doba koje rasprši me
pa mi stvara duh, sav naseljeni.
17.01.2024. 03:23
No comments:
Post a Comment
just do it