Oluje nad Gradom

Ti, veliki Grade

moje obitelji,

svatko ti krade

i plaču ti žitelji.

Te slatke metropole

neću li naći

gdje ljudi svi mole

i grijehe bi smaći?

Oluje ti navrle,

nagla stihija,

dvojbe ti namrle

jer to ti je misija.

Razne nestašice,

lijekovi krivi,

električne žice

i kablovi sivi.

I nećeš se dati,

al' te ne pušta

taj što bi znati

za sjećanja pusta

od kojih ti teče,

u venama vrije

krv što ti reče

da bura brije

iznad tih krovova,

antena, terasa.

Iz takvih je rovova

teško do spasa.

Nisu za slabe

takvi testovi,

kušnje Barabe

i loši snovi.

Po nama prebireš

dvorištima, parkovima,

za sebe izabireš

tko snagu ti prima.

I tko sam ja u svome ruhu

da molim za svoje stvari?

Hrana je moja u tvome duhu

gdje volja se tvoja uvijek ostvari.

08.06.2023. 22:58