Grlim te, moj križu,
kao što se pahulja zadjene
da bi od nje mrlja ostala od snijega.
Mnogi križevi u nizu
što me gone k vrhu stijene,
oslobađaju me besmislena bijega.
Tamo gore Križ je iznad provalije,
sav se sjaji od te Tvoje, Kriste, patnje
i od Muke koja svima bliješti.
Staze sve su mi prostranije,
osvijetljene i od sunca zlatnje,
koraci su moji sve to više vješti.
I Tebe ću uvijek zagrliti,
svom tišinom i svom svojom snagom,
kada god mi uliješ od svoje vijesti.
Radosna će ona zagrmiti
tu, na krovovima u tom gradu dragom
gdje mi Tebe nije teško sresti.
Pobjeda je ta u Tvojoj malenosti
i u Tvojoj zrcali se podložnosti
Bogu Ocu našem koji upravlja i stvara.
To je ljubav svekolike pravednosti
koja traži sve me više poniznosti
da bih mogla primiti od najveća dara.
Poginuo Ti si da bi u smrt sebe probio
na toj crti vremena i svega smisla,
na toj koti koja sve nas čeka.
Sama sebe Ti si za sve ljude porobio,
a moja se duša tako brzo stisla
jer je progledala od ta Tvoja lijeka.
23.06.2023. 10:27
No comments:
Post a Comment
just do it