Gledam narod svoj,
teške kušnje prate njih
i teškoća velik broj
usred stoljeća i noći svih
kada nitko ne zna i ne mari
osim Boga Krista jedinog.
Zar je više potrebno da žari
ovom zemljom slavni Bog,
da nas jače i od vatre grije
obećanjem križeva i snage?
Ništa na tom svijetu ravno nije
duhu Domovine ove drage.
Srce moje rodilo se naglo
na tom istom križnom putu
gdje se tijelo Isusovo saglo
bijesu strašnu, srditomu, ljutu.
Crkvo moja, moja slatka Damo,
uzmi naše molitve na svoje ruke.
Ne znamo za bolje, naša trajna dramo,
ne znamo za ljepše od te naše muke
koja s Isusom se spojila
jače nego s Trsom loze,
koja nikad, nikad nije dvojila
da li hoće, da li može.
Priljubljeni kao mahovina na svom tlu,
naši ljudi žive dok se stijene ruše.
Samo pusti, Kriste, samo budi tu
i učvrsti, i ne ostavljaj nas, Sveti Duše.
03.06.2023. 18:52
No comments:
Post a Comment
just do it