Otišla sam jer me zemlja boli,
jer me ljudi grde, psuju;
otišla sam jer me Bog moj tako voli
da Mu riječi neprekidno odjekuju
u mom sluhu, u mom duhu.
Otišla sam jer me Nebo zove
da Mu pjevam u tom ruhu
kao košuta bez vode ove
što prolijeva sebe siromahom.
Beskućnik sam, mati moja,
uzela sam jednim dahom
sve što dala mi je ljubav tvoja.
Nemam oslonca za svoju glavu
i ni briga mene nije
jer ni pronašla ja nisam onu pravu
riječ od koje zemlja pije.
Sada znam da, Isuse, Ti nije lako
praštati i suditi na Sudu,
da Te hoće uništiti pero svako
da od Tebe stvori samo ludu.
I ja luda sam od brige
za te ljude, za taj puk
koji samo broji tere, gige,
koji ne zna razapeti luk.
Nisam ništa ostavila
da bi bilo zemlji vrijedno.
Za Tebe sam ostarila
kao žiće od ljubavi bijedno.
Sjetit će se svi mornari
kada zatreba im Zvijezda mora
da im vrati život stari
od kojega sviće nova zora.
Sjetit će se i zazivati u pomoć
Boga svoga, Krista razapeta,
kad im jutrom svane ponoć,
kada zahvati ih vatra Duha Parakleta.
11.06.2023. 20:51
No comments:
Post a Comment
just do it