Aleja ruža

 

Ostajem u carstvu svih divota

i ne mislim nikada na povratak.

Svaki ovaj sat je pun života,

a svaki je dan u svijetu kratak.

Istina je da ne stignem

do Tvog, Kriste, trona

jer kad časkom se pridignem,

opet vuče Gospa, zove ona

na sve puteve prostranstva

pogledati jad i bijedu

i na žrtve sveg izgnanstva,

i na svu osobnost blijedu.

A kada Ti dođem na to naše slavlje,

drhtim kao nevjenčana sreća

koja čeka duševno si zdravlje

gdje je duša tako postojeća

kao da sam već odavno nebesnica.

Poput putnika u nadahnuća

zaigram se milosrđem nesvjestica

što odvedu misli mi u bespuća.

To je ipak k Tebi jedini mi put i staza,

iznenada naći ćeš me Ti zauvijek,

reći mi da bila sam Ti ruža, puna mraza,

da sam, Isuse, Ti vjerna cijeli vijek.

I ne žurim, znam da može biti bolje,

mada putokazi vode svi na rubove.

Ako treba, primi izobilje moje dobre volje;

ako treba, primit će Te odmah ruke ove.

03.06.2023. 14:34