Dubok udah

 

Svijaju se jaki, kršni borovi,

poput valova rekla bih da plešu

gdje se lome gradski dvorovi

što su dospjeli pod nebesku prešu

kišna leda, tuče, kiše koja gusto sipi

jer se oblaci prolomiše nad gradom

pa ga pere dugi pljusak te i cigla kipi,

okrunjena plastičnom ceradom.

Zrak je pun svježine, ulazi u pore,

šumi kiša, lomi vjetar, nebo šušti.

Dubok udah poslije munja koje gore,

grmljavina plovi kroz taj oblak tusti.

Noć je pala, još su veće te mrkline

i to okruženje koje naliči na smak.

Zgrade svijetle zamahom sred tmine,

oblak sije poput ljestvi taj od munje trak.

Spustilo se nakon duga iščekivanja,

poslije napetosti sparnih dana, noći.

Dišem poslije stravična snebivanja,

ali strah me je vrućina, ljeta što će doći.

23.06.2023. 22:17