Suputnik

 

Oduvijek si prisutan tu, putniče,

gdje i Boga čovjek može dobro čuti

koji tako često šapće, al' još jače viče

ako srce spozna koji božanski su puti.

Oduvijek si znao tko je duša suputnica,

tko je vjeran siromaštvu svoga duha;

da je pokraj tebe neka nova obraćenica,

da su tebi bliski gladni nebeskoga Kruha.

Tvoje sjajno društvo svi su svetci,

makar srce susretima ponekada čezne

u kojima rađaju se početnički retci

da pokažeš majčinske im ruke nježne.

Moja su čeznuća možda samo nalik tvome,

od bliskosti s Bogom, svijetlom licu.

Možda poznajem ti Krista u jedinstvu tome,

možda Nebo nosi nas kao mlado krilo pticu.

Putujemo kao paralelno, a susreta nema.

Molimo nam zajedništvo u tim razlikama,

svatko od nas život vječni si priprema.

Mi smo jedan puk u svim raznim slikama.

Želimo se prije svega jednom sresti,

naći Svjetlo kojemu se često poklonimo

i u Njemu sve živote na taj jedan život svesti;

zato, makar siromasi, cijelom gradu zvonimo.

Ma, sigurno se poznajemo već odavno,

mnogi od nas više su od svega dobri, sveti, dragi.

Osjećam se kao da je srce moje punopravno,

ti si, suputniče, šapat što ga nosi vjetar blagi.

21.03.2021. 15:12