Gospodar života i smrti

Mnogi ljudi, koji žele upravljati svijetom, žele upravljati i prirodnim ljudskim porivima.

Čovjek u sebi nosi poriv za srećom, čežnju za pravdom, poriv za samoodržanjem, želju za što većom ili češćom slobodom izbora, potrebu za Bogom, poriv za održanjem vrste, potrebu za upravljanjem samim sobom i svojim životom, pohlepu za osvajanjem tuđega bogatstva, poriv za upravljanjem drugim ljudima, poriv za osvajanjem tuđe zemlje i slično.

Šačica ljudi na ovom svijetu donosi zakone koji služe upravljanju svijetom, upravljanju manjine nad većinom.

Bog je čovjeka i svijet stvorio tako da čovjek upravlja samim sobom i svijetom, dao je čovjeku da bude gospodar svega stvorenog, ali tada, u početku, nije naglasio čovjeku da mora upravljati samim sobom jer za to nije bilo potrebe već je kroz Deset zapovijedi koje je dao ljudima uputio čovjeka da je gospodar svega samo zato da bi postao dobar gospodar sebe samoga.

No, čovjek nikada ne može biti dobar gospodar ako ne zna biti dobar sluga. Budući da posjeduje božansko dostojanstvo, čovjek ne mora protiv svoje dobre volje služiti nikome drugome nego samo svome Bogu koji ga je stvorio i koji stvarno upravlja svijetom i sve održava.

I sam Bog i Gospodin Isus Krist došao je među ljude da bi im služio, da bi ih spasio od samouništenja.

Deset Božjih zapovijedi idealan su zakon za sve ljude. Čovjek ipak stvara mnoštvo svojih posebnih zakona, ali oni nikada nisu dobri ako nisu u skladu s Božjim zakonom za ljude.

Štoviše, mnoštvo ljudskih zakona se donosi protiv drugih ljudskih zakona. Ista manja grupa ljudi donosi zakone koji među sobom djeluju suprotno i zbunjujuće. Ta pojava je pokazatelj stanja čovjeka općenito. Jedan sam čovjek ne upravlja ničime, niti samim sobom jer donosi odluke koje među sobom djeluju suprotno na tog čovjeka.

Ljudi su zbog tih oprečnih odluka koje donose o svome životu često nesretni. Nisu sposobni upravljati niti svojim životom, niti svojim odlukama, niti svojom slobodom, niti svojim dostojanstvom.

Mnogi su takvi, ugroženi, ljudi na upraviteljskim položajima gdje moraju odlučivati o zakonima koji bi morali vrijediti za veliku skupinu ljudi.

Mnogi ugroženi ljudi, koji ne upravljaju samima sobom, nastoje upravljati svime i svakime, ali se to upravljanje pretvara u izmotavanja, prijevare i diktature. Kad jednom čovjek vidi da ne može dobro upravljati ljudima, nastoji upotrijebiti silu, nastoji stvoriti još više zakona, nastoji ući u najsitnije detalje ljudskih života kao što su prehrana, sklapanje braka, sloboda kretanja, kontrola rađanja, kontrola tuđih života i kontrola izražavanja, kontrola govora, kontrola donošenja pojedinačnih odluka, čak se donose i zakoni koji kontroliraju gdje čovjek smije spavati, a gdje ne smije sjesti ili leći ili koji se zrak smije udisati, a koji ne. Zakoni odlučuju umjesto Boga kada se ljudi rađaju i kada će ljudi umrijeti.

Naš je Gospodin Bog dao ljudima slobodnu volju.

Da bi ljudska sloboda bila odgovorna sloboda, Bog je dao svoga Sina koji nam govori da možemo ući u kraljevstvo nebesko gdje vlada dostojanstvo, zajedništvo i jedinstvo u našoj različitosti, prava ljubav i jedina istina. Rekao nam je da se to može postići ako vjerujemo u Božji zakon, u Zapovijed ljubavi prema Bogu, prema sebi i prema drugim ljudima.

Da bi čovjek naučio dobro živjeti i ljubiti potrebno mu je vjerovati u Boga, poznavati Ga i u Njega se zaljubiti jer Gospodin ujedinjuje sve što ljudi razjedine.

Čovjek je kompletna osoba u svome duhu, duši i tijelu na ovome svijetu. Sve što čovjek misli i govori djeluje na njegovo tijelo, a sve što čini, djeluje na ljudski um i slobodnu volju.

Gospodin Isus je svoje riječi i upute zapečatio svojom Mukom, otkupiteljskom smrću na križu i uskrsnućem od mrtvih.

Bog je ispunio svoja obećanja koja je dao ljudima. Nema razloga da Mu ne vjerujemo.

Gospodin Isus ulazi u ljudsko srce, u ljudski um, posvećuje čovjeka Duhom svojim i čini ono što čovjek želi, a ne može sam od sebe.

Gospodin Isus uči čovjeka kako će upravljati sobom i svojim životom.

27.03.2021. 00:50

„Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću, Gospodinu zahvalit’!
20 »Ovo su vrata Gospodnja,
na njih ulaze pravedni!«
21 Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.

22 Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
23 Gospodnje je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
24 Ovo je dan što ga učini Gospodin:
kličimo i radujmo se njemu!

25 O Gospodine, spasenje nam daj!
Gospodine, sreću nam daj!
26 Blagoslovljen koji dolazi u imenu Gospodnjem!
Blagoslivljamo vas iz doma Gospodnjega!
27 Obasjao nas Bog, Gospodin!
Složite povorku s grančicama u ruci
sve do rogova žrtvenika.

28 Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
29 Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!”

Psalam 118, 19-29