Pljačka

Ponekad začujem žalopojke glas

što iz ovog podzemlja me zove;

to je ono mjesto gdje su siromasi.

On mi zbori da je uvijek njihov čas

i da s njime mnogi kalom plove,

na sve molbe njima vraćaju se uzdasi.

Pravnog lijeka za to pučje nema,

previše je skupo priznati im dostojanstvo

koje u Nebesa nosi jauk nade;

svatko sebi svoje zlato sprema

kojem potrebno je ogromno prostranstvo.

I, kad slušam ova svijeta jade,

čini mi se da su smiješni,

veliki problemi tih velikih ljudi.

Siromasi, odbačeni još od prvog dana,

kao da su jedini tu grešni,

kao da su svojim dostojanstvom ludi.

Svatko uzima im od njihova stana

dok za bogate oduvijek obziri postoje.

„To je pljačka!”, viče onaj siromah,

a svi drugi neće priznat niti toga.

Oni kao upaljene svijeće ravno stoje,

već odavno predali su život i svoj dah

Srcu Spasitelja i na ruke Krista, Boga.

09.03.2021. 18:21