Spona sa životom

Zapravo ne govorim o sebi,

nit o onom o čemu se uvijek šuti

kad je čovjek svjestan Svitka.

Ne znam, nikad rekla ne bih

što sve kriju za me Isusovi skuti

ili ruke, zakon duševnoga bitka.

To su naše, samo naše stvari,

to su sva otajstva što ih zbrajamo

i sve naše zajedničke dužnosti,

naši spojeni životi, zajednički dari

kojima se kao robovi opajamo,

oni koji postaju to zbog uslužnosti

i zbog silne želje da si ugodimo

strune naših srdaca i tijela, naših duša.

To je ravnopravna međusobna spona,

ozbiljna i stroga, u kojoj sad hodimo

jednošću u kojoj srce srcem sluša,

bol se boli sjeća, Muku traži muka ona.

Pričaju o Kristu, a ne znaju prijeći

preko jadna egoizma, preko zla.

Duša mnoga, kao i ja, sva u Bogu kliče.

I da hoću, ne znam reći.

Samo me Gospodin dobro zna.

I to što se čuje, to su bapske priče.

Što je koga briga, svaka duša umre sama,

iznova se rodi, jača sva i ljepša nego prije

jer je takvo to otajstvo Krista moga

u kojemu sva je radost i sva drama

kakvu nitko nikada doživio nije;

to je tajna ljubav čovjeka i Boga.

19.03.2021. 17:01