Na kraju života

 

Šutljivi religiozni svjedoci,

pobunjenici s puno hrabrosti

kao da nikada ne oproste

slabom srcu bez vidljive moći,

vjerniku koji uvijek posti,

duši osobnosti proste.

A što bi ti na kraju dana,

na rubu života slušati htio?

Kako je glasna neka vlast,

kako je neka zemlja rasprodana

i kako je jedan drugoga ubio?

Na čemu gradiš si čast

koja te uvijek strpljivo čeka

da joj opravdaš postojanje

u svojoj nedostojnosti?

Jer ljudi su kao rijeka,

kao voda što drži odstojanje

od vlastite svoje pristojnosti;

oni se guraju svojim laktovima,

svojim ljudskim pravima

i slobodama raznih vrsta.

Čega nemaju, traže u snovima,

a ne u rukama krvavima.

Ne u dostojanstvu svojega krsta.

Jer nije te stvorio Bog

da se rađaš u pjeni,

u svojem probitku

već ti je dao Duha svog

da ti se srce promijeni

po Svetome svitku.

Kamo ideš, buntovniče?

Smeta ti onaj koji slijedi

Istinu jedinu koja nas rodi.

Tvoja su pobuna čeznutljive priče.

U smrti nam samo Gospodin Isus vrijedi

koji nas ljubavlju oslobodi.

15.03.2021. 20:57

„U predvečerje svog života bit ćeš pitan o ljubavi. Nauči ljubiti Boga onako kako On želi da Ga se ljubi i napusti svoj način djelovanja i gledanja.” Sveti Ivan od Križa