Ruže ljubavi

Ova vjera plod je neraskidivosti,

božanske je i nebeske plemenite sorte

poput slobodnih i bijelih ruža,

prelijepih zbog nezavidljivosti,

prečistih zbog duhovne Aorte

koja njima svjetlost i toplinu pruža.

Niknula je protiv svakog plana,

čak i protiv ustaljena proročanstva,

tanka, neugledna zrna.

Da l' je netko rekao tih davnih dana

da tu nema od čistoće djevičanstva

i da ljubav bit će sasvim crna?

Evo, kamenje joj ugrijano zbori ode

Bogu velikome čija volja joj je prva,

koji upravlja tu svima nama.

I ta naša vjera što joj muke gode,

koja zaista je bila sitna kao mrva,

dobi poticaja, makar prekrila je bila tama.

Bog je kušao ju samo da bi znao

da ulaganje je vrijedno truda

jer je poželio sebi je zaručiti

baš u času kada ispred nas je stao

dok se šuškalo da tamo zbori neka luda,

ali nije moglo ništa se zaključiti.

Previše te dugo pratim, anđele od Boga,

nesvjesna te naše veze tijesne,

a da ne bih spoznala na vrijeme

gdje si, što mi daješ ti od svega toga

što me miluje, a nekada i tresne.

Zrno je do zrna kao vjersko sjeme,

kao Saziv tih vremena mira

jer su kušnje završile slavno.

Sada spoznala sam isto što i prije.

Gospodin je tako blizu, kao da me dira

da Mu hodim putevima ravno,

kao da kraj mene ni anđeo nije.

Kamenje Ružarija kazuje mi sve.

U srcu te svome čuvam neprekidno,

mi smo jedno drugom zaduženi.

Vezuje nas Gospa vjere beskrajne.

Pratimo se tiho, glasno, slijepo, vidno,

zauvijek smo u tim ružama zasužnjeni.

25.03.2021. 20:46