Tijelo Boga

Biti posvetitelj vlastita života,

utaživati Edensku žeđ i čežnju

na izvoru svih vrutaka

koji obiluje bezbrojem raznih divota,

donosi sadašnjost vječnu i neizbježnu,

sastavljenu od svih trenutaka

što su ikada mogući, nepredvidivi,

nije mi, Kriste, ni sa čim usporedivo.

Daj, reci, pripovijedaj meni još

koliko ljubiš stvora što Ti se divi,

od čega se sastoji životno predivo

i zašto Ti ovaj svijet nije nikada loš

već uvijek je vrijedan Tvojega krvoprolića?

Primi me kao grešnicu svoju

što čuda Ti gleda i nema stiha

koji bi otkrio savršenstvo svih bića,

njihovu žeđ za jednu riječ Tvoju

koja je toliko jaka, a tako je tiha.

Jesmo li svi, tako bespomoćni i grubi,

plodovima Križa opunomoćeni

tražiti svjetlo, a nesvjesni tame,

određeni tako da svak Tebe ljubi

i da se nađe na najvišoj stijeni

pa da Te odbaci iz dna duše same?

O, Kriste, Spasitelju svih ljudi iz bijede,

nespretnih bića što srcem Te hoće

u bijelome svijetu što si ga sazdao,

zar sebe same tako teško slijede?

A u Tebi dišu sred svoje mlake suhoće,

i Tijelo imaju Tvoje što si ga razdao.

14.06.2020. 20:47