Vjekovima vječnim slavit ću Te, Kriste,
vječnom biti svojom koju meni stvori
da me prašina ne guši, da me poje vode bistre,
da me tvrdi kamen smutnje ne obori
u taj kal u kojemu sam bila prokleta
u tvrdoći ljudskih srdaca i zlobnih napadaja.
Da ne ostanem u prahu ova svijeta,
odvest ćeš me gore, sve do uskih vrata raja.
Vjera, povjerenje čuvat će me od propasti,
ljubav Tvoja što me praštanju poduči
jer je jedini mi put i način davati se, a ne krasti
da mi milosrđe Tvoje krasne plodove poluči.
Ti si Izlazak moj iz te tame i otvaranje nebesa
da ja uđem sva u Tvoju milosrdnu volju
što se slavi sva u mojoj srži Tvojih darova i uresa
što me krase kao službenicu Tvoju, puno bolju
nego što je ikad bila sa svim slabim moćima
i sa svakom boli kakvu prostak, što ne prašta, nosi.
Zahvaljivat ću Ti danima i dozivati Te noćima,
da Ti budem odjek, slika čije srce Tvoju volju prosi.
09.06.2020. 08:28
No comments:
Post a Comment
just do it