Monday, June 22, 2020

Divlje smokve


Tvoja duša me pronašla

kao kakvu zagubljenu stvar,

kao skitnicu neku što je zašla

negdje u dubinu koja krije čar


i mogućnost neopisivoga skrivanja.

Tako mi se srce smanjilo i stisnulo

da mi nije bilo nikad dovoljno izbivanja

jer je kao pokisnuli vrabac svisnulo.


Nisam znala da sam na tvom sprudu,

na terenu gdje si divlje smokve gajio,

a koji me prihvatio sasvim ludu.

Ubrzo sam prepoznala što je tajio.


Tvoja duša nije mene iznenadila

kad je zaplovila tragom lađa bijelih

kojima sam strpljivošću ja zaradila

da me nađeš raširenih ruku cijelih


jer si me u svome srcu osokolio

provokacijom što istinu pogađa,

vruće ulje si na vatru moju dolio

riječju koju sada nosi moja lađa.


Još jedno vrijeme i pola vremena

plovit ću po moru što me snađe

voljom Krista od čijega nosim bremena,

od kojega bit će sve te bijele lađe


što se i dan danas naokolo traže.

Čekat će te ono što je nekad bilo,

sad na sprudu bit će od nebeske plaže

gdje je pitomo se sjeme žive smokve svilo.

22.06.2020. 20:37


No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts