Tvoja duša me pronašla
kao kakvu zagubljenu stvar,
kao skitnicu neku što je zašla
negdje u dubinu koja krije čar
i mogućnost neopisivoga skrivanja.
Tako mi se srce smanjilo i stisnulo
da mi nije bilo nikad dovoljno izbivanja
jer je kao pokisnuli vrabac svisnulo.
Nisam znala da sam na tvom sprudu,
na terenu gdje si divlje smokve gajio,
a koji me prihvatio sasvim ludu.
Ubrzo sam prepoznala što je tajio.
Tvoja duša nije mene iznenadila
kad je zaplovila tragom lađa bijelih
kojima sam strpljivošću ja zaradila
da me nađeš raširenih ruku cijelih
jer si me u svome srcu osokolio
provokacijom što istinu pogađa,
vruće ulje si na vatru moju dolio
riječju koju sada nosi moja lađa.
Još jedno vrijeme i pola vremena
plovit ću po moru što me snađe
voljom Krista od čijega nosim bremena,
od kojega bit će sve te bijele lađe
što se i dan danas naokolo traže.
Čekat će te ono što je nekad bilo,
sad na sprudu bit će od nebeske plaže
gdje je pitomo se sjeme žive smokve svilo.
22.06.2020. 20:37
No comments:
Post a Comment
just do it