Duša slave Božje

Tebe, Kriste, imati za Boga,

kako divno je i krasno!

Za prijatelja svoga,

Srce jasno,

čisto i bez mane,

otvoreno, jako.

Težnje su Ti znane,

poznaješ ih lako.

Zaboravljaš greške,

puštaš mi na volju;

sred nevolje teške

daješ pouku najbolju.

U Tebi pronaći reda

najveća je sreća,

riječi istinskoga slijeda,

logika najveća,

prosvjetljenje srca moga,

ljubavi mi i spoznaje moje.

Tebe, Kriste, imati za Boga

i pronaći mane svoje

kao ugledati Tvoju misao,

makar neku brzu, kratku,

doživjeti Te, Smisao,

kao blagu milost slatku.

Izvan svakoga zakona,

činiš novo sve i zakonito,

čak i čudo svakog naklona;

i sve što je samo znakovito.

Što je slaba slutnja samo,

ona Tvoje riječi je izdanje

jer Ti živiš, stvaraš, činiš tamo

ono što jedinstveno je stanje.

Ti si pravo tijelo mojih kostiju,

preobraženje moga duha prava

kada predaješ mi sebe, Hostiju

da postanem sama sebi java,

da načiniš stvarnu mene,

moju bit, i duša sam od slave

kojom puniš moje prazne sjene

da se vječitošću sve usprave.

07.06.2020. 23:06