Kada bi se ljudi dogovarali oko mira i reda,
kada bi sredstva za ratove i grabež upotrijebili za istraživanje bolesti,
kada ne bi vikali „gdje je pravda?”, „što je istina?”, „sloboda za ljude!”,
tada se ne bi mnogi pitali odakle patnja na svijetu, kakav je to bog koji dopušta patnju.
Ljudi, sami si patnju stvaraju mnogi koji ne mole i ne poznaju Boga Svevišnjega.
Mnogi bi bili milosrdni, sa suosjećanjem za svoje susjede i za strance,
mnogi bi dijelili, a ne bi otimali.
Kako se čovjek uopće smije upitati odakle patnja kad sam stvara sve preduvjete da se mnogo patnje događa?
Kradu, lažu, grabe, otimaju, bludniče, traže gospodstva i vlast, moć i bogatstvo, a onda okrive siromahe i vjernike da su za te grijehe krivi, ali niti to im nije dovoljno nego odmah povjeruju u boga koji je krivac za sve.
Govore ovako: „Za sve su krivi ti fanatici i fundamentalisti. Kad ne bi postojala religija, ne bi bilo ni ratova.”
Ma dajte, molim vas, da nema trgovine oružjem i huškanja naroda protiv naroda, vladanja većih naroda i država nad onima koji su malobrojni, da nema te želje i pohlepe za bogatstvom pod svaku cijenu i za prevlašću u svijetu, možda ipak tek tada ne bi bilo ratova i nereda.
Za sve postoji hijerarhija.
Za svakoga postoji glava, koja se nalazi na najvišem dijelu čovjeka, koja upravlja čitavim tijelom. Glava vidi, čuje, razmišlja, govori i naređuje tijelu, vratu, ramenima, rukama, nadgleda srce i krvne žile, probavni sustav, kožu i spolna područja, upravlja nogama i vodi naše stope tamo kamo ih upućuje glava.
Nitko ne čini bezazleno i nesvjesno, dobronamjerno i voljno nikakvo zlo koje čini. Ne možeš ubiti nekoga i reći da bog dopušta patnju.
Ti si taj, čovječe, koji dopušta patnju, koji ima svoje pravno i sveobuhvatno dostojanstvo, koji je sposoban razlučiti istinu, koji je potpuno slobodan u svojim činima.
Zašto se onda tako licemjerno pitaš „odakle patnja na svijetu?”, zar to nije ono tvoje ljudsko monstruozno pitanje, najgore pitanje koje postoji među ljudima.
Kada već spominješ Gospodina Boga Stvoritelja svijeta i čovjeka, tek toliko da znaš, to Ga tvoje pitanje najviše boli, može Ga čak i nasrditi uporno ponavljanje takvih monstruoznih pitanja.
Radije se pitaj: „Zašto ljudi dopuštaju patnju?
Kakav je to čovjek koji ubija ili krade, a onda je nemoćan pred posljedicama ubojstava i grabeži?
Kakav je to čovjek koji u svojoj lijenosti i nemaru ne želi raditi ili ne radi mukotrpno za opće dobro već se mota naokolo, ništa učinkovito ne radeći?
Jesu li ti ljudi maloumni? Nisu jer jako dobro znaju kako ukrasti, kako ubiti, kako sakriti leš, kako glumiti da nešto konstruktivno rade, kako mlaćenjem prazne slame uvjeriti nekoga da dubokoumno razmišljaju za opće dobro?
Ta, sam si čovjek stvara glad i neimaštinu u svijetu: ako otimaš bogatstva na jednoj strani, kako ne znaš da se to mora odraziti negdje, na nekoj drugoj strani kao bijeda?
Ako imaš mnoge partnere, što se čudiš bolestima i neželjenoj djeci?
Ako dopuštaš abortuse i eutanazije, kako te ne bi bilo strah od nasilja?
Ako bespomoćno sliježeš ramenima, kako možeš očekivati bilo kakve pozitivne rezultate?
Bog je stvorio čovjeka za sebe.
Bog je stvorio i svemir i prirodu, floru i faunu, i čitav svijet radi čovjeka i za čovjeka, da može razumno gospodariti i upravljati svime, da mu bude dobro.
Daj mi jedan dobar razlog, čovječe, zašto dopuštati patnju u svijetu?
Ako ti činiš zlo i dopuštaš patnju, zašto misliš da se to neće preliti i na tebe i na svu tvoju obitelj i do tisućitoga koljena?
„A
meni je milina biti u Božjoj blizini,
imati sklonište svoje u
Gospodinu.”
Psalam 73, 28
