„Moja
je snaga, moja pjesma – Gospodin”, Izl 15,2
Svi
ljudi, čak i božanski kraljevi, jesu grešnici osim Blažene
Djevice Marije, Bezgrešne.
Bog
je milostiv, On dolazi ljudima, dolazi tim otupjelim i okorjelim
zločincima podići ih, očistiti, izliječiti, posvetiti kako bi
postali sposobni spoznavati Božju slavu, kako bi ugledali Božje
lice.
Kršćani
su vjernici Gospodinovi, oni su grešnici koji nose u srcima tajne
želje da postanu kraljevi, to jest, da postanu nešto više i bolje,
zločinci koji čeznu za nebeskim dobrima. Kršćani koji za Bogom
čeznu sačinjavaju Crkvu, Zaručnicu Boga živoga, Isusa Krista. Oni
svi u Crkvi rade na tome da se očiste od smetnji koje su prepreka da
se ispune tajne misli i želje mnogih srdaca, da bi mogli sklopiti
božanski brak, svezu svetoga ujedinjenja. Oni, dakle, rade na
predbračnoj čistoći, Isus pomaže vjernicima, a vjernici Ga
slušaju i prate.
Po
uzoru na Boga i Njegovu Zaručnicu, svi normalni ljudi vole naučiti
razgovarati s Isusom i to od zemaljskoga života, iz znakova kojih je
ovaj svijet prepun u izobilju gdje su vremenita dobra i trajne
vrijednosti najljepši i najbolji znak nebeskih dobara. Zbog toga
postoji na zemlji institucija braka. Tko nije za brak, ne mora učiti
od drugih supružnika već može svojim djevičanstvom nastojati
moliti Boga da se Bogu približi, a također može živjeti i kao
luda, odnosno kao poganin koji misli da mu Bog nije potreban nego da
čovjek sam sebe može spasiti.
Ako
je netko odlučio slijediti Isusa Krista, taj će nastojati živjeti
što čišće, a istovremeno će moliti od Boga milost čistoće koja
se izobilno ulijeva u ljude Božje.
Tako
i mladenci koji se spremaju ući u svetu instituciju braka nastoje
živjeti predbračnu čistoću. To je istinski brak, jedini brak koji
postoji; sve druge veze nisu brak nego prolazna partnerstva gdje
ljudi smiju činiti što god žele, smiju činiti preljube, smiju
biti bezobrazni i potpuno slobodno smiju se odlučiti za pakao.
Pojam
„brak” nastao je u Crkvi. Brak je za vjernike, a nije za pogane.
O
svemu tome, na puno mjesta piše Biblija.
Tko
ne zna iščitavati Sveto pismo, taj živi u zabludi, takva osoba je
u životu izgubila ono zrno životnoga povjerenja i vjere u Jednoga
Boga. Da bi čovjek mogao imati povjerenja, on mora u sebi pronaći
nešto po čemu će prepoznati autentičnost drugih osoba, a to nešto
je istina. Tko nema istine u sebi, ne zna prepoznati istinu oko sebe.
Brak
nisu ustanovili vjernici radi redovnoga seksa ili općenito radi
sigurnijega načina života. Brak je isključivo radi djece. Djeca su
plodovi ljubavi između Boga i supružnika. Ako Bog ne dopušta
supružnicima rađati, oni tada prihvaćaju čist i neporočan način
života, to jest, rijetko se približavaju jedno drugome, a češće
žive djevičanski. U svakom slučaju neće se rastajati jer im Bog
po molitvi ipak može podariti djecu.
Tko
nije vjernik, a živi u partnerstvu radi ispunjavanja svojih želja i
čežnji pa im Bog podari djecu, morali bi to spoznati kao znak s
neba da se vjenčaju i odgajaju potomstvo u Božjoj blizini.
Djevičanstvo
je život čistoće, to je najsavršeniji način života za koji nisu
svi pripravni.
Vjernost,
povjerenje i vjera u Isusa Krista otkriva nam naš poziv. Ako
prepoznamo u srcu svoj poziv na život čistoće, Bog će nas
odabrati za sebe na privilegirani način i podarit će nam svu
neophodnu snagu za takav način života gdje možemo gledati Božju
slavu i nadati se raju na zemlji i nadati se tako da ćemo u vječnom
životu potpuno vidjeti Božje lice. 18.01.2020. 07:06
No comments:
Post a Comment
just do it