Monday, January 6, 2020

Ponijet ću te visovima



Ponijet ću te visovima
kada budem odlazila,
ti, prenježna dušo moja;
nebeskima poslati te klisovima
gdje se zemlja ohladila
i postala samo prošlost tvoja


kakvu ti ne pamtiš,
a o kojoj zna tvoj Bog.
On će dati tebi stan,
žarko srce da zaplamtiš
radi događaja tog
što ga čeka svaki san.


Kao da si uzdignuta lako,
bez te zemaljske težine,
kao da te nebo vuče,
ti osvajaš cvijeće svako
i taj život nebeske svježine
gdje ti bilo neprimjetno tuče.


Predat ću se zapravo, ti znaj,
Jačemu od svega, Bogu mome,
Duhu vrhunskome i Vladaru
kad zazvoni meni kraj,
kad ni pjesme više ne budu mi trome,
darovati sebe Križu, rajskome vrataru.
06.01.2020. 19:53





No comments:

Post a Comment

just do it

Popular posts